La Perla

Mnoga pisanju sklona Bošnjakinja, ma koliko bila darovita, što stupi u brak i zasnuje porodicu – mora pero slomiti. Pogotovu ako – kakve su nerijetko sreće – nalete na nekog primitivca i nerazumnika Nezaustavljiva Bisera Suljić-Boškailo uspjela je da sve prepreke i smetnje na svom spisateljskom putu raznese, za šta nesumljivo treba da zahvali i demokratskim zakonima i tolerantnijim međuljidskim odnosima, pa tako i većem razumijevanju žene na koje je naišla u novoj svojoj zemlji – Njemačkoj. Drugi a već zreo sasvim nekovencionalno pisan i neobičajeno kompleksan njen roman pod naslovom La Perla, roman u kojem nailazimo na nove, svježe literarne postupke i smjele eksperimente, ustvari je jedna postmodernistička antiepopeja o beskrajnoj rijeci stradalnika sa Balkana, od istočne Evrope i Orijenta, što traže na Zapadu spas i smiraj ali ga ne nalaze, no se gube i propadaju, čak i oni najvitalniji, jer ni domaći ga, na svom tlu, ne nalaze već, u svom iz dana u dan sve neprirodnijem okruženju, zapadaju u određenu životnu izopačenost i duhovnu bolest. Stoga je ovaj, neobuzdanom bujicom riječi ispisan roman dragocjen kako za istočnoevropskog tako i za savremenog zapadnjačkog čitaoca. Tu se, naime, kroz lik glavne junakinje, mlade književnice koja nosi ime najljepše bosanske rijeke – Une Martinović i likove onih na koje ona u svom životu nailazi dijeleći sa njima sličnu sudbinu, u širokim pripovjedačkim zamasima otkriva upozoravajuća slika kako političkog i društvenog kraha zaostalog Istoka tako i opasnog oboljenja modernog Zapada.

(Safet Sijarić, lektor romana: La Perla, književnik, dobitnik brojnih književnih nagrada, pored ostalih i Soroševe nagrade za najbolji roman)