Kad se Bulbul vratio

"Rečenicom s početka priče "Ćup" možda se ponajbolje ocrtava osjećajnost kojom piše Mehmed Đedović. Ona istodobno svojim vremenskim rasprostiranjem povezuje neko udaljeno, neko bosansko, sretno "arhajsko vrijeme", sa vremenom opipljive historije u kojoj se sve dobro izgubilo, u kojoj je konkretni i opipljivi oblik življenja postao grub i do bolne trpkosti oskudan. Ovom pričom otvoren je prostor likovima koji se javljaju u proznom svijetu Mehmeda Đedovića, i ujedno se najavljuje što će oblikovati njihove osobnosti (psihemske figure), u kojem i kakvom društvenom okruženju ostvaruju svoje horizonte (kao sociemske figurativne jedinice) i što obdržava, što podstiče, što hrani njihovu životnu dimenziju, ostvarujući ih u tekstu kao zaokružene, ontemske likove." Ovim odlomkom iz recenzije Ibrahima Kajana najavljena je nova zbirka pripovjedaka Mehmeda Đedovića, koji iz knjige u knjigu dokazuje svoj izuzetan pripovjedački dar.