Ona je tu

Sadina OSMANOVIĆ: ONA JE TU

                                                                    (Recenzija zbirke pjesama)

Dojam koji se nameće nakon čitanja zbirke pjesama Ona je tu, mlade autorice Sadine Osmanović, kojoj je ovo pjesnički prvijenac, jeste da je pjesnikinja osjećajno vrlo vezana za svaku svoju, pjesmu i da pisanje pjesama shvata ozbljnim i odgovornim činom i spram sebe i spram onih kojima je poezija dio smisla i ljepote života i koji joj ostaju vjerni uprkos tome što joj vrijeme nije nimalo sklono i što je danas pisanje poezije u rodu s „borbom protiv vjetrenjača“.

Kompozicija zbirke je dio tog pjesnikinjinog poimanja poezije i odnosa prema pisanju poezije kao stvaralačkom činu od nesumnjiva značaja, jer, pisanje pjesama za pjesnikinju je koliko poreba vlastitog duha toliko i vjerovanje da se poezijom treba i može utjecati na ljudsku duhovnost uopšte i učiniti je boljom nego što jeste. Naime, pjesnikinja je brižljivo stvarala formu zbirke i nastojala ostvariti njen formalni i „sadržajni“ sklad tragajući za riječima koje će, pronađenim vezama i odnosima, biti pravo izražajno sredstvo. Rezultat toga je rukopis koji ima dva nivoa: prozni i stihovani: pojedinim pjesmama ponaosob ili pjesmama koje povezuju zajednička osjećanja i misli prethodi nenaslovljen prozni tekst kao prolegomena pjesmi i pjesmama. Vjerovatno je pjesnikinjina zamisao bila upravo to da taj kratki prozni zapis bude uvod u osjećajni i misaoni svijet, izvjesna pomoć u pronicanju u svijet pjesme i odgonetanju njene tajne (svaka pjesma je tajna koju treba odgonetnuti da bi ona postala dio tebe ili da bi u njoj pronašao ili prepoznao kao čitalac dio vlastitog bića). Ali rezultat je to da je pjesnikinja, iako to zapravo nije namjeravala, otišla korak dalje i postigla to da namjeravana prolegomena postane potpuna i samostalna, svojevrsna pjesma u prozi i da kao takva funkcionira u zbirci i da se zbirka Ona je tu sastoji iz tematski vezanih pjesama u prozi i pjesama u stihu.

Pjesme u prozi Sadine Osmanović su refleksivnog karaktera (što je inače uobičajeno u pjesmama u prozi) a refleksije u njima su odraz autoričinog osobnog odnosa prema stvarima nad kojima se javlja zapitanost i izvor im je vlastito životno iskustvo i doživljaj svijeta, ali ima i zapisa koji se oslanjaju na univerzalne refleksije i dio su njena poznavanja refleksivnog štiva. Po osjećanju za mjeru, zrelosti i suptilnosti refleksija i po upotrebi jezika kao izražajnog sredstva, pjesme u prozi su uspjeliji, uvjerljiviji i samosvojniji dio zbirke Ona je tu (sasvim je izvjesno da će biti i drugomišljenika) i ukazuju na nesumnjivu pjesničku darovitost.   

Pjesme u formi stiha su uglavnom osjećajnog karaktera, ali ima i pjesama sa refleksivnim motivima. Doimaju se ličnije i neposrednije i bit će prihvaćenije od generacije kojoj pripada i sama pjesnikinja, jednostavnije su u upotrebi pjesničkih rekvizita a prevladavaju metafora, poređenje i epitet, pri tom je najvještija upotreba metafore. Stih je slobodan a metrika je uslovljena vrstom osjećanja i načinom pojavnosti. Upotreba jezika je u rasponu od govorne fraze do oneobičenja značenja riječi u primjerima pojedinih pjesničkih sintagmi. Iako se u nekim pjesmama vidi mladalačka sentimentalnost i oslanjanje na pjesničke uzore i pjesme u formi stiha, koje čine veći dio zbirke, nedvojbeno uvjeravaju u darovitost Sadine Omanović i upućuju na to da njeno vrijeme tek dolazi.

                                                                                                                       Zejćir Hasić