Po čemu pamtite djetinjstvo? U čemu je čarolija te divne riječi, koja traje kao period, najduže u našem životu?

Čim sam prvi put progledao, ugledao sam moje drage rodne Breze. Njive, šume, voćnjake, potoke, zatalasano obrežje između Konjuha i Majevice. Šta drugo raditi u takvoj ljepoti – nego voljeti. U šta god pogledaš – zaljubiš se. Pogledaš brezu – zadrhtiš kao breza, pogledaš jabuku – zarumeniš se kao jabuka, pogledaš krušku – sav se istopiš od miline, kao kruška u ustima, pogledaš dunju – duša ti na dunju zamiriše. Pogledaš Lucu – i ništa više ne vidiš! Joj, ta Luca! Ljudi moji! Sunce je čekalo da ona ustane, pa je tek onda izlazilo iza obronaka Majevice. Kad ona prolazi kroz selo, i ljudi, i cvijeće, i drveće se okreće za njom – svi postaju lucokreti. Čak i suncokreti zaborave gdje je sunce – okreću se za Lucom. Eto, pamtim takve i slične sitnice, koje su iz te perspektive izgledale ogromne i životno važne, a danas se od njih može napisati duhovita priča, kao što je moja „Prva ljubav treći put“. I čarolija je upravo u tome, u tom pomjerenom uglu iz kog se posmatrala stvarnost.

2Godišnja nagrada „Autor godine“, koju svake godine dodjeljuje izdavačka kuća „Bosanska riječ“ Tuzla, ove godine je dodijeljena književniku Seadu Mahmutefendiću za romane "Čovjek koji pljuje na svoj grob" i "Mjesto na kojem je neko pojeo cvijet". Za ovaj drugi roman, ovih dana mu je uručena i ugledna nagrada "Skender Kulenović". Iskrene čestitke!

Mahmutefendić je, inače, prema nekim književnim kritičarima, jedan od najkontraverznijih bosanskih književnika na prelazu iz 20. u 21. stoljeće. Od 13 do sada objavljenih romana internacionalne reference stekli su romani "Kelvinova nula", "Zezanje Salke Pirije", "Ribe i jednooki Jack", "Demoni" i još neki, a "Draž i užas laži" nominiran je i za prstižnu IMPAC Dublin award za 2016. godinu. Romani za koje je nagrađen nagradom "Autor godine", kako stoji u obrazloženju nagrade, u poetičkom smislu, nalaze se između konvencionalnih tokova fantastične književnosti, gdje su bliski grotesknoj i apokaliptičkoj prozi, te i žanrovskoj orijentaciji po čijim standardima ovaj pisac alegorički razvija „stvarnost“ umjesto stvarnosti.

 

simo esic 

Pogledajte kompletan intervju sa Šimom Ešićem za časopis BH Glas - Danska  KLIKNITE OVDJE


„Bosanska riječ“ se i ove godine uspješno predstavila na nedavno završenom međunarodnom sajmu knjiga u Sarajevu. Predstavila je 42 nova naslova od knjige za djecu iz biblioteka „Mali princ“ i „Mala vila“, preko romana, zbirki pripovjedaka i poezije do stručnih knjiga iz biblioteke „Paradigme“ i „Posebna izdanja“.

Knjiga Miše Ešića „Zašto je zabranjen bosanski jezik“ bila je hit izdanje i najtraženiji naslov na ovogodišnjem sajmu. Objavljena je u povodu 110. godišnjice od odluke austrougarske zemaljske vlade da zabrani upotrebu bosanskog jezika, a sadrži autentičnu arhivsku dokumentaciju na njemačkom i u prevodu na bosanski jezik, koja je na ovaj način prvi put dostupna našoj kulturnoj javnosti. U knjizi je i nekoliko vrlo interesantnih priloga, koji, svaki na svoj način, osvjetljava ovu temu. Među njima se posebno ističe briljantan tekst Isidore Sekulić „Bosanski jezik, govor i stil“, jedan od najljepših tekstova o bosanskom jeziku, uopće.
Veliko interesovanje kod posjetilaca pobudila je i nova dječija knjiga našeg urednika, Šime Ešića – „Olovka pustolovka“. Osim posjetiocima sajma, veoma se svidjela i sajamskom stručnom žiriju, pa su joj dodijelili nagradu „Najbolja dječija knjiga“. Tako je jedna od pet sajamskih nagrada i ove godine došla u Tuzlu, u našu kuću.
Veoma zapažene su bile i promocije naših izdanja. Bilo je ukupno 13 termina, a posebno su uspješne bile promocije biblioteke „Savremena poezija“ u kojoj je predstavljeno 9 novih naslova, biblioteke „Mali princ“ sa 8 novih knjiga, predstavljanje knjiga Vanje Lichtensteiger, Miše Ešića, Đane Kukić i Andreja Rodinisa, te promocija izdanja koje je sa njemačkog i na njemački jezik prevela Emina Čabaravdić-Kamber.
Veoma lijepo je organizrana i svečanost dodjele Godišnje nagrade naše kuće, koja je ove godine uručena Seadu Mahmutefendiću – Autoru godine i Gini Leineweberu, njemačkom savremenom pjesniku, za podršku bosanskohercegovačke literature i kulture u Evropi i svijetu.

 

Simo Esic

Šimo Ešić: Jugoslavija je bila država, da ustaneš kad je pomeneš    

Odrastao sam golotrb na avliji oko mog rudarevog kućerka i po komšijskim avlijama. Oko očeve, moje rodne kuće, u kojoj sada niko ne živi, pusta je avlija moga djetinjstva. Vjetar je mete, grm ruža se, kao nadošlo tijesto, prelio preko njenog prošća, jorgovan podivljao od samoće, dud ne zna kome bi rađao. Mnogo je takvih avlija u mojim Brezama, puste, same zarastaju u korov. U rodne Breze dođemo samo kad umre neko drag… U međuvremenu živim na trećem spratu. U Tuzli ili u Vuprtalu. I gledam s balkona tuđe avlije…

Šimo Ešić, pjesnik za djecu, pripovjedač, dramski pisac i novinar. Rođen 1954. godine u Brezama kod Tuzle (Bosna i Hercegovina) od majke Kate (domaćice), i oca Ive (rudara), kao 7. dijete po redu. Završio studij jezika i književnosti 1976. godine. Član je Saveza pisaca Jugoslavije (sada: Društvo književnika Bosne i Hercegovine) od 1974. godine. Član Udruženja pisaca Njemačke od 1998. godine i član Društva hrvatskih književnika od 2012. godine. Jedan od osnivača izdavačkih kuća Drugari (1982) i Bambi (1993) – kasnije Bosanska riječ – Das bosnische Wor. Napisao je brojne knjige, prevođen je na više jezika i nagrađivan

Stranica 1 od 2